Skijaško trčanje - aktivnost za svakoga

Kao i hodanje na krpljama koje smo ovdje opisali, skijaško trčanje je prikladno za gotovo svakoga. Nije važno kada ćete ga početi učiti jer osnovne pokrete nije teško savladati. Ipak, preporučljivo je da u početku potražite pomoć instruktora jer ćete na taj način brže savladati osnove i brže napredovati.

Skijaško trčanje je stari sport koji potječe iz skandinavskih zemalja. Nekada je to bio oblik prelaženja velikih udaljenosti, a služio je i za lov i vojne potrebe. Danas je to već stara i razvijena sportska disciplina, koja postaje sve popularnija rekreacija. Riječ je o poprilično sigurnom sportu - ne opterećuje zglobove, a prakticira se uglavnom u ravnicama i okolnim brdima ispod granice šume te stoga nismo izloženi opasnosti od lavina kao kod npr. turno skijanja. To je također pristupačan sport - nakon što kupimo potrebnu opremu, ulaz na uređene staze košta nas samo 5-10 €. Ukupni trošak opreme je znatno manji od npr. opreme za skijanje, a možemo ju i iznajmiti.

Skijaško trčanje je, uz sve ostalo, zaista učinkovita rekreacija jer je uključeno cijelo tijelo, tj. čak 90% mišićnih skupina! Budući da skijaško trčanje ne zahtijeva posebne uvjete, zahvalan je odabir i za svaki vikend, kada možda skijanje, planinarenje, turno skijanje ili nešto treće ne dolazi u obzir.

Dvije tehnike

Kao što smo već spomenuli, postoje dvije tehnike skijaškog trčanja - klasični i slobodni stil. Kod klasičnog stila krećemo se tako da noge naizmjenično pomičemo unaprijed po ravnoj liniji. Pokreti su dosta intuitivni, slični hodanju ili trčanju, pa je ovu tehniku lakše usvojiti.

Kod slobodnog stila unaprijed se krećemo odgurujući se u stranu, kao kod rolanja ili klizanja na ledu. Kod obje tehnike pomažemo si štapovima, ali i s tim noge odrade oko 60% posla. Oprema za oboje uključuje iste elemente - skije, cipele i štapove - ali se malo razlikuje ovisno o stilu.

Skije

Glavna razlika između skija za klasičnu i slobodnu tehniku nalazi se na donjoj površini skije - klasične skije imaju na sredini tzv. hvatnu površinu (proteže se otprilike od pete do udaljenosti jedne stope iznad gornjeg veza). Donji i gornji dio skije su tzv. klizna površina. O čemu zapravo govorimo? Pod kliznom površinom podrazumijeva se glatka površina, a hvatna površina ima reljefni oblik ljuskica ili se na nju zalijepe tzv. "cucki" ili "kože". Kože su trake od sintetičke ili prirodne životinjske kože (zvane moher) koje pod pritiskom skije o tlo osiguravaju prianjanje na snježnu podlogu. Ovaj pritisak nam omogućuje kretanje naprijed, baš kao što npr. potplati na planinarskim cipelama trebaju profil kako bi bolje prianjali uz tlo i spriječili klizanje. Zašto postoje dvije vrste hvatnih površina? Ljuskice, tj. rebra su izdržljivija, ali kada se istroše, potrebno je mijenjati cijele skije. Kože su manje izdržljive, ali nude bolje prianjanje te klize bolje (i tiše). Kada se istroše, možemo samo zamijeniti kože na skijama - i to možemo dogovoriti za vas, u servisu u našim poslovnicama.

Skije za slobodni stil nemaju hvatnu površinu na donjoj strani - cijela površina je glatka.

Kako odabrati pravu duljinu skija? Za klasičnu tehniku ​​početnici se mogu orijentirati prema pravilu da nam skije moraju biti 10-20 cm duže od naše visine. Oni malo iskusniji skijaški trkači birat će skije prema težini - skije su označene kilogramima ili prema tvrdoći (meke, srednje, tvrde). Skije su blago savijene, odnosno konveksne u području cipela. U praksi to znači da je za tvrdu skiju potrebna veća masa (teža osoba) da bi se potpuno ispravila i "zahvatila" podlogu hvatištem. S druge strane, osoba s malo kilograma treba mekšu skiju (soft).
Početnici u slobodnoj tehnici trebali bi birati skije koje su 5-10 cm duže od svoje visine, dok bi se iskusniji skijaški trkači trebali orijentirati i prema oznakama kilograma.

Ukratko:
Skije za slobodni stil kraće su od klasičnih, imaju zakrivljenije prednje vrhove i za razliku od klasičnih skija nemaju hvatnu površinu u sredini.

Naravno, skije za individualne tehnike također se razlikuju ovisno o našem iskustvu - napredni trkači trebaju uže, lakše (a time i brže) i tvrđe skije od početnika. Pregledajte našu ponudu skija za skijaško trčanje za klasični stil i za slobodni stil - modeli 150 prikladni su za početnike, modeli 550 za iskusnije, a modeli 900 za napredne skijaške trkače.

Cipele

Cipele se značajno razlikuju ovisno o stilu skijaškog trčanja - cipele za klasični stil ​​su mekše (prije svega fleksibilnije u prstima) i niže od cipela za slobodni stil. U slobodnom stilu utoliko je važniji oslonac za gležanj, dok je u klasičnom važnija fleksija nožnih prstiju.
Cipele se također razlikuju prema stupnju našeg iskustva - početnicima je važnije da su cipele prije svega tople i udobne. Kasnije, kako trkači postaju iskusniji, njihova potreba za cipelom koja stvarno obgrljuje stopalo raste. Stoga su naprednije cipele za obje tehnike jače i, na račun manje težine, manje tople od početničkih cipela. Kao i kod skija, pri odabiru cipela iz naše ponude možete se orijentirati prema modelima ovisno o vašem umijeću - modeli 150 za početnike, 500 za iskusnije trkače i 900 za napredne trkače.

Savjet:
Kod odabira cipela vrlo je važno da su kompatibilne sa skijama, tj. vezovima (NNN ili SNS vezovi), pa se prilikom odabira obratite prodavačima i provjerite koje su prikladne za vas i vaše skije.

Štapovi

Štapovi su zapravo isti za obje tehnike, jedino je važno odabrati pravu duljinu. Štapovi za slobodni stil ​​moraju biti duži jer se odgurujemo s obje ruke istovremeno i amplituda pokreta je veća (koliko visoko ruke sežu ispred nas). S druge strane, u klasičnoj tehnici postoji dvotaktni pokret rukama (ruke se izmjenjuju tijekom odgurivanja) te je amplituda pokreta manja pa stoga i štapovi trebaju biti kraći.

Savjet:
Štapove za slobodni stil možemo odabrati tako da ih postavimo ispred sebe i pazimo da nam sežu negdje između brade i nosa, dok bi štapovi za klasičnu tehniku ​​trebali dosezati do visine ramena.

Štapovi se razlikuju samo po materijalu - mogu biti aluminijski, karbonski ili kombinacija oboje. Karbonski su lakši, ali i čvršći, što znači veću stabilnost pod opterećenjem. Razlikuju se i po ručki (koja može biti plastična ili gumirana ili od pluta) te po trakama (koje mogu biti obične omče ili fleksibilne sa "jež" kopčom). Za početnike i povremene skijaške najbolji su izbor štapovi XC S 150, a za napredne trkače XC S 900 s 80% udjela karbona.

Dodatna oprema i odjeća

Budući da je skijaško trčanje vrlo intenzivna aerobna aktivnost, važno je odabrati odgovarajuću odjeću. Odjenite se slojevito (više o principu slojevitosti možete pročitati ovdje). Prvi sloj neka bude pripijena sintetička potkošulja koja brzo upija znoj da vas ne hladi. Drugi sloj neka bude topla flis majica, koji će također biti prozračna, ali će u isto vrijeme pomoći zadržati toplinu vašeg tijela. Gornji sloj može biti jednostruk ili čak dvostruk - najprikladniji izbor je tanka jakna s vjetronepropusnim materijalom na tijelu i otvorima za zrak na leđima, ali ako ste zimogrozni, preko nje možete obući tanki prozračni prsluk. U slučaju da vam bude prevruće, možete skinuti jaknu i zavezati je oko struka, a prsluk ostaviti na sebi.

Možete nositi termo donje rublje ili tajice, a preko njih vjetronepropusne uske hlače ili tajice. Za početnike koji su statičniji i mogu očekivati ​​više padova, prikladne su i nepromočive nadhlače s patentnim zatvaračima po cijeloj dužini hlača koji se vrlo lako skidaju. Također su izvrsne i za iskusnije korisnike ako skijate po vjetrovitom danu.

Pogledajte našu ponudu odjeće Inovik za skijaško trčanje i sigurno ćete pronaći vašu idealnu kombinaciju.
Veoma važni dijelovi opreme su i sunčane naočale, krema za sunčanje, remen s bidonom, sportske čarape, a prije svega prozračne rukavice (ne predebele, da možete dobro osjetiti i držati štapove) i traka za glavu.
Za one koji žele sami održavati svoje skije, nudimo i opremu za voštenje skija.

Autorica:Mira Petek